Europo –
da bismo se bolje razumjeli
naučila sam nekoliko tvojih jezika,
a ti nisi ni pokušala pravilno mi izgovoriti ime.

Na našem prvom spoju
prasnula sam u smijeh, onako kako to već naši ljudi znaju,
a zatim me spopao bolan grč, kako to već biva sa mnom,
ali ti si me upozorila
da se nakon 10 uvečer svaki zvuk smatra bukom.

Europo –
iznenadila si me kao i ja samu sebe
postajući daleko bljeđa i plavlja od tebe,
ćuteći negdje u svojim vodama prosvjedni vrisak
usmjeren na one koje nisam izabrala.

U noćima tvojih plavookih, plavokrvnih muškaraca s crvenim putovnicama
vidjela sam tvoj san,
ali tvoja jutra, Europo, nisu nikad pripadala meni.
Vodila si ljubav sa mnom, a nikad me zaprosila nisi.

Europo –
Očekivala si od mene priče tisuću i jedne noći,
ali ja iz mraka svoga djetinjstva punog detonacija i ratne vriske
nisam mogla istrgnuti ni jednu...
Sva djeca u meni su odrasla...
Svi vojnici u meni su umorni...
Sve skitnice u meni su potpuno izgubljene...
Došla sam da bih vam sjedila u krilu, pretvorila se u ništa
i malo se sabrala...

Europo –
Moje srce, kao što vidiš, ima više od 56 kila,
ali ako te već nije briga za moje srce,
zavjeri se barem s mojim tijelom.

_Preveo: Damir Šodan